Postoji trenutak koji dobro poznaje svaki učitelj violine: učenik zna odsvirati tonove; zna prstomet; u skladbi je sve jasno dok svira u prvoj poziciji. A onda dođe mjesto na kojem treba prijeći u drugu, treću ili neku višu poziciju. I odjednom – nesigurnost. Ruka malo zastane. Prst ode previsoko ili prenisko. Promjena pozicije nije čista. Učenik pogleda u učitelja kao da pita: „Gdje sam ja sada zapravo?”
Često tada čujemo: „Treba samo još malo vježbati.“ Ali upravo tu bih zastala. Ponekad učeniku ne treba više ponavljanja – treba mu drugačija vrsta vježbe.
Pozicija se ne uči samo tako da je “odsviramo”
Kada počinjemo raditi neku novu poziciju, vrlo je lako odmah je povezati sa skladbom. Učenik treba odsvirati određeni odlomak, pa mu kažemo gdje treba pomaknuti ruku. On pokuša. Pa ponovno. Pa još jednom. Nakon nekoliko ponavljanja možda će pogoditi. Ali pogoditi poziciju i sigurno poznavati poziciju nisu ista stvar.
Prije nego što od učenika očekujemo da se u novom položaju snalazi unutar skladbe, potrebno je da upozna novi raspored prstiju, osjeti gdje mu se ruka nalazi i počne razumijevati kako se ta pozicija povezuje s drugim pozicijama.
To je osobito važno jer se s višim pozicijama mijenja ono što je učeniku do tada bilo poznato. Prsti više nisu tamo gdje ih očekuje. Ruka više nema isti osjećaj udaljenosti. A ono što je u prvoj poziciji bilo gotovo automatsko, ponovno postaje svjestan proces.
Znam koliko se učenici mogu “izgubiti” u promjeni
Na satu često vidim sljedeću situaciju: učenik pripremi violinu, pogleda notni tekst i zna što treba svirati. Dođe do promjene pozicije i napravi pokret koji izgleda gotovo kao da „traži“ novu poziciju. Ako ga zaustavim i pitam: „U kojoj si sada poziciji?“ ponekad ne zna odgovor. Ne zato što nije sposoban. Nego zato što je promjenu učio kao dio jednog konkretnog mjesta u skladbi, a ne kao zasebnu tehničku vještinu.
To je velika razlika. Ako učenik zna samo da se ovdje treba pomaknuti, vrlo lako će naučiti jednu konkretnu promjenu. Ali ako razumije kako funkcionira promjena pozicije, može taj princip kasnije prepoznati i na drugim mjestima.
Najčešća greška: učenik pokušava “pogoditi” novu poziciju
Kada nešto nije sigurno, prirodna je reakcija ponavljati. Još jednom. I još jednom. I još deset puta. Problem je što se tako može ponavljati i pogrešan pokret. Ako učenik svaki put malo drugačije postavlja ruku, ako ne zna što treba slušati ili osjetiti tijekom promjene, ponavljanjem neće nužno postati sigurniji. Može samo postati vrlo dobar u ponavljanju nesigurnosti. Zato mi je važnije razložiti problem. Gdje ruka kreće? Kamo ide? Koji prst vodi promjenu? Što se događa ako se pozicija mijenja istim prstom? Što ako se mijenja različitim prstima? Kako izgleda promjena preko prazne žice? Kako povezati dvije pozicije tako da učenik ne doživljava prijelaz kao „skok u nepoznato“?
Tek tada vježbanje počinje imati jasnu svrhu.
Upravo zato sam napravila seriju Pozicije na violini
Nova e-knjiga Pozicije na violini nastala je iz vrlo praktične potrebe: imati materijal koji učitelju i učeniku omogućuje da se određena pozicija vježba izvan konkretne skladbe, dovoljno kratko i jasno da se može redovito uključiti u nastavu i kućno vježbanje.
Serija je trenutno dostupna za 2., 3., 4. i 5. poziciju. Svaka pozicija ima svoju e-knjigu, a dostupni su i paketi za rad na više pozicija.
Materijal nije zamišljen kao još jedna velika zbirka koju učenik treba „proći od početka do kraja“. Naprotiv. Možete uzeti upravo ono što vam sada treba. Ako učenik trenutno radi drugu poziciju – radite drugu poziciju. Ako je vrijeme za treću – uzmete materijal za treću. Ako je problem upravo u povezivanju dviju pozicija, možete odabrati odgovarajući paket. To mi je bilo važno jer u stvarnoj nastavi ne radimo uvijek sve po istom redoslijedu i istim tempom.
Što učenik zapravo vježba?
U svakoj e-knjizi nalaze se kratke vježbe prstometa na pojedinim žicama. To je prvi korak: upoznati novi raspored prstiju. Tek kada se ruka počne snalaziti u novom položaju, možemo očekivati više sigurnosti u skladbi.
Drugi važan dio su promjene pozicija. Materijal obuhvaća šest vrsta promjena:
- promjenu preko prazne žice
- promjenu istim prstom
- promjenu različitim prstima prema višoj poziciji
- promjenu različitim prstima prema nižoj poziciji
- zamjenu prstiju odnosno supstituciju
- promjenu različitim prstima preko različitih žica.
To možda na prvi pogled zvuči vrlo tehnički. Ali upravo je u tome stvar.Učenik ne bi trebao svaki put iznova „otkrivati“ kako će napraviti promjenu pozicije.Treba imati iskustvo različitih načina promjene, kako bi kasnije mogao prepoznati što mu određeni glazbeni odlomak traži.
A gdje su tu ljestvice?
Ljestvice su vrlo korisne kada želimo povezati tehnički rad s osjećajem za poziciju. U ovom materijalu ljestvice se najprije rade bez promjena pozicija. Na taj način učenik može upoznati novi položaj ruke bez dodatnog zahtjeva promjene. Nakon toga uvode se promjene i postupno se gradi veza između pozicija. To je mali, ali važan metodički detalj. Ne moramo odjednom tražiti sve. Ne moramo istovremeno rješavati novi raspored prstiju, intonaciju, promjenu pozicije, brzinu i glazbeni kontekst. Ponekad je puno učinkovitije prvo dati ruci priliku da upozna novi položaj. A onda dodavati sljedeći zahtjev.
Kada učenik zna što treba vježbati, vježbanje postaje drugačije
Ovo je možda najvažnija stvar koju bih izdvojila.
Dobar materijal za vježbanje ne služi samo tome da učenik ima više stranica koje treba odsvirati. On treba pomoći učeniku da razumije što trenutno razvija. Ako je problem raspored prstiju – vježbamo raspored prstiju. Ako je problem promjena – vježbamo promjenu. Ako je problem povezivanje dviju pozicija – povezujemo ih. Ako učenik još nije siguran u samoj poziciji, nema puno smisla odmah ga zatrpati složenim promjenama. Upravo zato je serija Pozicije na violini organizirana postupno: nova pozicija, raspored prstiju, promjene i zatim povezivanje kroz ljestvice.
To je način na koji i ja volim promatrati tehniku: ne kao niz izoliranih zadataka, nego kao nešto što se gradi korak po korak.
Za učitelja, ali i za učenika
Materijal je prvenstveno zamišljen kao praktičan priručnik za nastavu i vježbanje violine. Učitelj ga može uključiti u redovnu nastavu kada vidi da učeniku treba dodatni rad na određenoj poziciji. Učenik ga može koristiti i kod kuće, osobito kada treba jasnije ponoviti ono što je već obrađeno na satu.
I tu vidim njegovu najveću praktičnu vrijednost. Ne morate učeniku reći samo: „Vježbaj treću poziciju.“ Možete mu pokazati što to konkretno znači danas. Jedna kratka vježba. Jedan tip promjene. Jedna ljestvica. Pa ponovno slušanje.
To je puno konkretnije od velikog broja ponavljanja bez jasnog cilja.
Ne trebamo uvijek raditi sve pozicije
Još jedna stvar koju želim naglasiti: učenik ne mora odmah imati cijelu seriju.
Ako trenutno radi samo jednu poziciju, može uzeti upravo tu e-knjigu. Ako je spreman za sustavniji rad, postoje paketi za dvije ili više pozicija. To je i razlog zbog kojeg sam ovaj materijal napravila u digitalnom obliku. Možete ga imati odmah, otvoriti na računalu ili tabletu i koristiti uz ono što već imate u nastavi. Bez čekanja na dostavu. Bez potrebe da kupujete materijal koji vam trenutno nije potreban.
Pozicije nisu samo “viši tonovi”
Možda je najvažnije promijeniti način na koji o njima razmišljamo. Više pozicije nisu samo mjesto na violini na kojem sviramo više tonove. One su novi prostorni odnos ruke, novi raspored prstiju, nova sigurnost intonacije i, vrlo važno, sposobnost da se krećemo između različitih pozicija.
Kada učenik to počne razumijevati, promjena pozicije prestaje biti nešto što se događa samo zato što je skladatelj tako napisao u notama. Postaje dio njegove sviračke vještine. I tada se često dogodi ono što svi želimo vidjeti na satu: učenik više ne razmišlja samo „kamo sada moram pomaknuti ruku?“, nego počinje osjećati gdje ide i zašto.
To je trenutak kada tehnika počinje služiti glazbi.
Nova e-knjiga Pozicije na violini
Serija je namijenjena učiteljima i učenicima koji žele sustavnije raditi na pozicijama, promjenama i ljestvicama.
Dostupne su pojedinačne e-knjige za 2., 3., 4. i 5. poziciju, kao i paketi. (Pizzicato)
Pogledajte e-knjigu Pozicije na violini
Ako upravo sada na satu imate učenika koji „zna što treba odsvirati, ali nikako ne može sigurno doći do te pozicije“, možda problem nije u tome što premalo vježba.
Možda samo treba točnije vježbati ono što mu još nije jasno.
